Novi partizanski pokret

                            Napetu situaciju u Bosni i Hercegovini medju Bosanskohercegovačkim narodima koja je prouzrokovana prije svega ratom koji su prouzrokovala desavanja prije svega u Evropi i svijetu, a dobrim dijelom i u Jegoslaviji nemože riješiti ni Medjunarodna zajednica, a još manje političari Bosne i Hercegovine koji uzgred receno se i netrude da narodu kažu pravu istinu zbog koje su se narodi Bosne i Hercegovine našli u situaciji u kojoj se nalaze... U ovakvoj i još lošijoj situaciji narodi Bosne i Hercegovine će se nalaziti sve dotle dok sami ti narodi ne odluče da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke... Očekujući od Medjunarodne zajednice i svojih političara koji se samo smijenjuju na vlasti da Bosnu i Hercegovinu uvedu u Evropsku Uniju narodi Bosanski će zapadati u sve veću i veću agoniju i neizvjesnost... Narodi Bosne i Hercegovine jos uvijek trpe stanje u kojem se nalaze i oni i njihova država nadajući se da uz pomoć Medjunarodne zajednice i Amerike će kad udju u Evropske integracije rijeiti se svih nedaća i problema jer će se tada otvoriti granice preko kojih će nesmetano moći raditi u zemljama Evropske zajednice i tako riješiti za sva vremena svoju neizvjesnost... Medjutim ako se to i desi što je teško vjerovati u skorijoj budućnosti onda su Bosanci tek najebali..

                               Eventualno guranje Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju bi istina značilo slobodno tržište rada, roba i kapitala na prostoru clanica Evropske Unije, ali kakve koristi bi od toga imali Bosanci.´Ukidanje granica bi značilo slobodu kretanja na cjelokupnom prostoru EU, ali šta će se tada desiti?  Bosanski radnici bi nesmetano mogli da idu da rade u zemlje Evropske unije isto kao što bi drugi radnici mogli nesmetano da dolaze da rade u Bosnu i Hercegovinu. Gledajući laički iz ove perspektive moglo bi se na prvi pogled  reći da je to dobro i da je to ono što će konačno donijeti prosperitet Bosni i Hercegovini i njenim narodima.. Medjutim to ni iz bliza neće u slučaju uvlačenja Bosne i Hercegovine biti tako, namjerno kažem ,,uvlačenja,, jer Bosna i Hercegovina može biti samo uvučena u Evropsku uniju a nikada neće ispuniti stvarne tražene uslove po Evropskim standardima po kojima bi kao ravnopravna članica postala dio Evropske zajednice. Tada kad Bosna i Hercegovina bude gurnuta u Evropsku zajednicu će tek nastati muke za Bosnu i Bosance.. Bosanci nece imati potrebu da idu raditi u zemlje Evropske Unije već će u svoj zemlji raditi za strane kapitaliste koji će na jeptinoj Bosanskoj radnoj snagi oploditi jos vise svoj kapital koji ce završavati negdje u njihovim zemljama, a Bosanci će i tada kao i sada dobijati kredite od stranih komercijalni banaka sve dotle dok budu imali imovinu koju će moći založiti kao hipoteku, a kad strani kapital uzme od Bosanaca i posljednji kokošinjac onda će stranci postati i stvarni vlasnici svakog Bosanskog objekta pa čak i svakog Bosanskog kamena, a što je najgore postaće vlasnici svakog izvora zdrave i pitke vode i obala nasih Bosanski rijeka pa će Bosanac  ako zeli da ode na skijanje naprimjer na Vlašić ili Bjelašnicu morati to dobro platiti Vlasniku tih skijališta a on će svakako biti neki stranac iz neke zemlje članice Evrposke Unije. Kada se ovo sve desi, ako se desi, a desiće se ako Bosanski narodi neuzmu svoju sudbinu u svoje ruke tada vise neće biti važno ni kako se ko zove u Bosni i Hercegovini, ni ko je koje nacije, niti koje više konstitutivan u Bosni i Hercegovini. Tada ce svi biti konstitutivni, svi će imati pravo da budu ono što oni kažu da jesu, svi će koji to žele moći da računaju da je Bosna i Hercegovina cijela i nedjeljiva samo njihova,  svi će imati pravo i da cijelu Bosnu i Hercegovinu smatraju svojim entitetom, ali se niko od njih u toj svojoj nedjeljivoj ili na entitete podijeljenoj niko nista nece pitati...     

                              Šta narodi Bosne i Hercegovine trebaju i moraju da urade da se sve ovo nebi svima u skorijoj budućnosti dogodilo, da se u vlastitoj zemlji Bosni i Hercegovini jedno jutro svi nebi probudili kao stranci i sluge okupatoru milom ili silom? Kao prvo Bošnjaci koji kako sam već ranije rekao Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom moraju prvi povući radikalni potez, a to je odreći se svojih nacionalnih čobana (čitaj vodja) i zajedno sa onim Srbima i Hrvatima, a i ostalima formirati sve narodni oslobodilački front koji će na prvom mjestu se obračunati sa onim Bošnjacima licemjerima kojima je vjera iznad države. Bosnjaci moraju da budu daleko najbrojniji u tom svenarodnom oslobodilačkom frontu u koji će okupiti i makar malobrojne Srbe i Hrvate koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom prije svega... Ovakav recept je dao rezultate u teskim vremenima okupacije Jugoslavije 1941 godine kada su Bosanski Srbi u velikoj većini na čelu sa Titom organizirali partizanski pokret zajedno sa malobrojnim ali poštenim Muslimanima i Hrvatima i pružili otpor i stranom okupatoru i domaćim izdajnicima Ustasama i Četnicima koji su bili njihovi sunarodnici... Svi narodi oni koji ne podržavaju ni četnike, ni ustaše ni vehabije i mudzahedine bez obzira u kojem broju mogu na kraju pobijediti i donijeti slobodu svima zajedno... Ovo što narodi u Bosni i Hercegovini danas imaju nije sloboda. Da bi se narod odlučio na ovaj vid borbe prvo bi se svi zajedno oni koji bi usli u ovaj svenarodni oslobodilački pokret morali odreći svojih nacionalnih Čobana koji su ih i doveli do ovoga u čemu su se svi zajedno našli. Muslimani Bošnjaci bi se na prvom mjestu morali odreći Alije Izetbegovića i njegovih sljedmenika protiv koji bi usli u otvorenu borbu političku ili čak ako treba i oružanu zajedno sa svojim Bosanskim Srbima koji su spremni da se odreknu prvenstveno Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana zajedno sa njihovim sljedbenicima... Jedni drugima bi sve morali oprostiti bez obzira koliko to tesko palo, ali oprostiti tako što bi jedni drugima priznali da su ih samo njihovi nacionalne vodje uvukle u bratoubilački rat, a što je ruku na srce u dobroj mjeri i gola istina...

                  Oni koji danas tiho okupiraju Bosnu i Hercegovinu i druge države nastale raspadom Jugoslavije su u dobroj mjeri doprinijele svojom Imperijalističkom politikom uz pomoć domacih izdajnika (nacionalnih vodja) koji su samo na taj način zavadjanjem naroda kako je to nekada ne tako davno radio Adolf Hitler koji je u samo jednoj godini porobio Evropu, a nakon toga krenuo i na Sovjetski savez nije računao na partizanski pokret koji je okupio tada goloruki narod i otvoreno se suprostavio daleko nadmoćnijem okupatoru i svim domaćim izdajnicima koji su uz pomoć tada fašističkih sila Njemačke i Italije podijelili Jugoslaviju na interesne zone... Potpuno isti scenarij dogodio se devedesetih godina samo na dosta moderniji način nego 1941 tako što Imperijalističke sile su Jugoslaviju podijelile na svoje interesne sfere isključivo uz pomoć domaćih izdajnika po istom receptu bez da su učestvovale u vojnim operacijama, ako izuzmeno takozvane mirovne snage i vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini bombardovanjem položaja Srbske vojske i otvorenu vojnu intervenciju Nato pakta u Srbiji 1999 godine. I tada te 1941 godine upravo u Bosni i Hercegovini je bila najveca nacionalna netrpeljivost i nepovjerenje medju narodima zbog ionako lose politike tadašnje Kraljevine Jugoslavije, ali upravo u toj i takvoj Bosni i Hercegovini javio se najjači otpor u vidu partizabskog pokreta pod čijim vodstvom se organizovao svenarodni ustanak na koji niko tada nije računao.. Tito i Partizani su dugo vremena bili tretirani kao grupa komita (otpadnika ili fanatika) koja je sebi tobože umislila da se bori protiv tolike sile i još protiv svojih sunarodnika prvenstveno Ustaša i Četnika, te balista, zelenaca, bjelogardejaca i ostalih okupatorskih suradnika... Ipak svjedoci smo da je partizanski pokret prerastao u moćnu Sejugoslovensku armiju pod političkim vodstvom nazvanim Narodnooslobodilački pokret koji je na kraju izisao iz rata na strani pobjednika koju su priznale i velike sile...

                      Danas Bosnu i Hercegovinu i njene Bosance i Hercegovce u svijetu niko ne drži nipodašto kako bi naš narod rekao. a to je zato što su Bosanske budale potukle se i nanijele jedne drugima toliko zla i boli da to normalni ljudi i nemogu smatrati ih drugacije nego zaostalim divljacima na Balkanu.. Isto bi se to nakon 09. maja 1945 godine dogodilo svijm Jugoslovenima da partizani nisu pokazali zube i dostojanstvo što je kasnije rezultiralo velikim ugledom Jugoslavije u svijetu i na Istoku i na Zapadu, ali je trebalo imati petlju pa reci NE i Staljinu i Chercilu, a istovremeno saradjivati i sa jednima i sa drugima kao ravnopravan partner... Danas su potomci partizana poniženi pred istim neprijateljem kojeg su 1945 pobijedili i ponizili samo zato što su tada smogli snage i ujedinjeni na svojoj teritoriji i svojoj državi odlučili da budu oni ti koji će odlucivati o svojoj sudbini... Treba li danas na prvom redu Bosanskim, a bogami i ostalim Jugoslovenskim narodima bolji primjer?

                     Ako je Srbski narod pored toga sto je tada već postojao Četnički pokret koji je imao podršku izbjegličke i izdajničke vlade u Londonu i daleko nadmočnijeg okupatora mogli smoći snagu da se zajedno sa svojim komšijama Hrvatima i Muslimanima i ostalim Antifasistima suprostavi tada najmoćnijoj sili u borbi za Jugoslaviju onda to mogu i sad Bosanski Muslimani Bosnjaci sa svojima komsijama Srbima i Hrvatima bez obzira koliko tih Srba i Hrvata bi bilo spremno suprostaviti se danasnjoj mračnoj sili sličnoj onoj 1941 samo na moderniji način u borbi za slobodnu Bosnu i Hercegovinu (Jugoslaviju u Malom). Jasan cilj ovakve borbe mora biti na prvom mjestu obracun sa Medjunarodnom zajednicom koja u velikoj mjeri doprinosi stanju u Bosni i Hercegovini ovakvo kakvo trenutno jeste, na drugom mjestu bi morao biti obračun sa Muslimanskim fanaticima i Vehabijama, tom svjetskom fukarom, koji su uvezeni u Bosnu i Hercegovinu samo zato da naprave u Bosni i Hercegovini još veći belaj no što ga ova napaćena zemlja ima. Naravno zajednička borba bi morala biti i borba protiv svih fanatika Ustaša i Četnika, a sve u cilju postizanja krajnjeg cilja ujedinjenja bivših Jugoslovenskih republika na ravnopravnim osnovama sa ravnopravnom Bosnom i Hercegovinom i njenim narodima... Ako naši sadšnji političari svi teze ujedinjenju u Evropsku zajednicu kako bi jos lakše jednu po jednu našu novonastalu državu izrabljivali zašto onda te naše države nebi zajedno usle u tu Evropsku zajednicu kao ravnopravna članica, a ne da se jedna po jedna uvlači u tu zajednicu u kojoj će biti ponižena svaka posebno i biti samo poslušnik jačega.... Evropske integracije DA ali na ravnopravnim osnovama, ali Evropske integracije NE pod svaku cijenu... Sve ovo naši političari znaju, a zna i naš narod, ali to neko treba otvoreno reći... Političari koji danas odlučuju o sudbini naroda i država nikada nam neće reći istinu jer to nesmiju od svoga šefa Medjunarodne zajednice... Isto je to bilo i 1941 kada ni Draža Mihajlović, a ni Ante Pavelic nisu imali pravo da svome narodu govore istinu jer su imali svoje šefove i zato su izgubili rat od mnogo slabiji partizana koji su narodu govorili istinu zašto se bore i koji su ciljevi njihove borbe...

                                   Bosanskohercegovački narodi preko svojih prestavnika koji hoce, mogu, žele i imaju hrabrosti  da se stave na čelo svih naroda prvenstveno Muslimani Bošnjaci zajedno sa Srbima i Hrvatima moraju, ako žele prije svega sebi dobro i dobro svojim budućim generacijama ugledati se na svoje pretke koji su u najtežim trenucima za sve narode pred početak i početkom drugog svjetskog rata pobijiditi prvenstveno sami sebe i svatiti da su samo svi zajedno jedni drugima najveći saveznici i največi prijatelji bez obzira na sve što se izmedju tih naroda dešavalo prije 15 godina kada su ubijali jedni druge samo zato što su mračne sile stranog Imperijalizma uz pomoč domačeg nacionalizma zavadili te nsrode do te mjere da su se bez milosti ubijali na nacin kako to nikada nerade ni životinje koje nisu iste vrste, a što je prirodno da životinje ubijaju jedne druge radi preživljavanja.. Bosna i Hercegovina je uvijek imala svoje domace izdajnike koji su rovarili i radili za tudje interese, a ima ih i danas i tim izdajnicima se treba otvoreno suprostaviti svim raspoloživim srestvima, ali suprostaviti se hrabro i odlučno... Okupatoru u Vidu Medjunarodne zajednice treba otvoreno reći ,,van iz Bosne i nemojte nam više pomagati, ostavite nas da se rahat patimo,, mi ćemo se sa svojima izdajnicima obračunati a vi u svoje zemlje i tamo učite svoj narod u svojim državama kako treba da bude kulturan i napredan, a nasu kulturu i nas ostavite nama da se sami sa svojim šljamom obračunamo koji nam ionako uz vašu pomoć čini samo zlo koji ovaj narod neće i nemože više da trpi...

                     Stvorili su 13 vlada i 13 parlamenata na nepunih 4.000.000 stanovnika i natovarili se na grbaču bosanskog napaćenog čovjeka koji ni sam sebe nemože da izdržava, a kamoli toliku administraciju koja nista drugo neradi osim što rasprodaje državu gladnom svjetskom kapitalu koji ima samo jedan jedini cilj da od Bosanaca i Hercegovaca, a bogami i od Srbijanaca, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca stvori robove u njihovim vlastitim državama... Prvo su ih zavadili da bi onda jedne po jedne porobili uz dobrovoljan pristanak moderni robovi prirodnom reprodukcijom radjali nove robove koji i neće znati nikada da trebali da budu rodjeni kao normalni ljudi... Da se sve ovo nebi dogodilo u skorijoj budučnosti Bosanci moraju i trebaju da što prije to za njih bolje da ratmišljaju o novom i daleko  modernijem ,,Partizanskom pokretu,, koji će osloboditi njivu zajedničku drzavu, a nakon potpunog oslobodjenja od domaćih izdajnika i stranog okupatora o ujedinjenju sa svojim sunarodnicima prvenstveno u Srbiji i Hrvatskoj, a bogami i dalje prema Triglavu i Gevgeliji, a tek tada sjesti za pregovarački sto i postaviti svoje uslove Evropskoj zajednici ukoliko ta Evropska zajednica zeli jedinstvenu Evropu ali sa Jugoslovenskim narodima u paketu... Hajmo se sad zapitati kakva je razlika izmedju Evropske i Jugoslovenske zajednice? Velika je razlika. U Jugoslovenskoj zajednici svi narodi i sve republike mogu da dogovore da budu svi jednako zastupljeni i ravnopravni, a Evropska zajednica nijednoj ex-Yu republici neće nikada dozvoliti da bude u pravom smislu te riječi ravnopravna... Zašto onda ulaziti u neravnopravnu zajednicu, ako možemo biti u zajednici gdje bi bili svi ravnopravni. Svi su se borili i ratovali medjusobno za nezavisnost, jednih od drugih, a izborili se za zavisnost onih koji su dugo spremali strategiju kako Jugoslaviju i Jugoslovene učiniti zavisnima i u tome su nažalost uspjeli više nego što su očekivali uz našu pomoć...

                 Svaka sjekira sama sebi malj siječe, mi smo ga sami sebi usjekli i dali ga u ruke da nas njime udaraju u tvrdoglavu Bosansku glavu da nikada nebi dosli svojoj pameti...