Novi partizanski pokret

Ja i narod vičemo, vičemo i vičemo, ali i pišemo, pišemo i pišemo...

16.09.2007.

Mogu li Bosanski narodi zbog svog opstanka i zajedničkog života u državi koja Bosna i Hercegovina se zove smoći snage za oživljavanje nekad isprobane ideje brastva i jedinsta?

     Bosanci koji iskreno su patrioti svoje zemlje ukoliko vole svoju drzavu vise od svojih ideala, a ideali dolaze i prolaze, a zemlja ostaje moraju bez obzira na naciju povuci radikalne poteze kojima ce se odreci svojih nacionalnih vodja.

     Ako posmatramo realno stanje u Bosni i Hercegovini treba reci da u velikoj većini Srbi i Hrvati Bosnu i Hercegovinu ne dozivljavaju kao svoju domovinu, ali je dozivljavaju kao svoj zavicaj. Nasuprot ovoj činjenici Bosnjaci vide istu tu Bosnu i Hercegovinu i kao svoju jedinu domovinu i kao svoj zavičaj.

     Nakon raspada Jugoslavije i krvavog rata koji se desio posebno u Bosni i Hercegovini u kojem je ratovao svako sa svakim Bosna i Hercegovina je danas drzava sa dva entiteta i deset kantona koja se odrzava pod protektoratom Medjunarodne zajednice. Dejtonski sporazum koji je ukinuo Ustav Republike Bosne i Hercegovine i koji je ukinuo republiku kao oblik organizovanja drzave potpisali su takozvani prestavnici sva tri naroda i presjednici susjednih drzava Srbije i Hrvatske koje svojim potpisima zvanicno priznaju Bosnu i Hercegovinu u njenim Avnojskim granicama i garantuju njenu cjelovitost.

     Šta imamo danas od te cjelovitosti uglavnom je poznato pa se na tome nebi zadrzavao.. Ako posmatramo Bosnu i Hercegovinu kao jednu cjelinu ona je sve više nego što je država njenih građana.. Takozvano troglavo presjedništvo države na sve više liči nego na ono kako se naziva..Svaki od tri konstitutivna naroda svoga prestavnika dozivljava kao svoga presjednika bez obzira jeli se on nalazi na poziciji presjedavajuceg države ili je samo član presjedništva..        Trenutno imamo situaciju da Hrvati kao konstitutivni narod se osjećaju ugroženima jer navodno nisu izabrali Željka Komšića da ih prestavlja u državnom presjedništvu... Ako Hrvati ne dozivljavaju Željka Komšića kao svoga presjedavajućeg državnog presjedništva možete misliti onda kako doživljavaju Harisa Silajđžića ili Nebojšu Radmanovića kojeg usput rečeno nemaju ni priliku da biraju.

     Bosna i Hercegovina kao ravnopravna republika u SFRJ nije bila nista drugo nego što je danas svojim Ustavnim uređenjem.. Bila je isto država ili republika tri ravnopravna naroda (Srba, Hrvata i Muslimana) koji su bili prema tadašnjem Ustavu koji je nametnuo Josip Broz ravnopravni na cijelom njenom prostoru. Danas imamo Bosnu i Hercegovinu u kojoj su ti isti narodi ravnopravni na cijelom njenom prostoru prema Ustavu koji je nametnuo Visoki prestavnik nakon što se ti narodi nisu oko tog člana Ustava mogli dogovoriti. Kakva je tu sad razlika? Nametnut Ustav u SR BiH s tim što su (bar tako je pisalo u odlukama AVNOJ-a 1943 godine) se prestavnici tih naroda tada dogovorili da žele i hoće da žive u ravnopravnoj SR Bosni i Hercegovini kao ravnopravni narodi, a sada je taj Ustav nametnuo Visoki prestavnik bez pristanka bilo kojeg od ova tri ravnopravna naroda...

      Bosna i Hercegovina je kroz čitavu njenu povijest bila slozena i jedinstvena drzava u odnosu na svoje okruzenje, a po samom sastavu svoga stanovnistva bila je uvijek slobodno se moze reci osporavana sa svih strana, a narocito je to osporavanje dolazilo od strane samog njenog okruzenja, ali i pored vjecitog osporavanja i ataka na njen teritorij i njene narode uspijevala je da se odrzi kao poseban teritorij uglavnom uvijek pod nekom vrstom uticaja i sa istoka i sa zapada..

      Danas imamo istu situaciju kad je u pitanju Bosna i Hercegovina kad njeni narodi koji zive u Bosni i Hercegovini istu tu drzavu ne smatraju svojom domovinom ali je smatraju svojim zavicajem.. Kakva je razlika izmedju domovine i zavičaja? Mozda je to velika razlika mozda i nije nikakva...

Velika je u tome sto se uvijek covjek kao ljudsko bice vise emotivno veze za Zavicaj a manje za donovinu...U zavicaju su svi korijeni i porijeklo jednog covjeka.. U zavicaju je covjek rodjen, a  gdje se čovjek rodio prirodno najvise voli da zivi ili bar kad čovjek dodje u fazu svoje završne faze života želi da svoj život okonča u svom zavičaju.. Za zavicaj nas vežu lijepe uspomene iz djetinjstva, iz nase proslosti pa ma kakva ona bila... Drzave nastaju i nestaju ali teritorija ostaje na svom mjestu, niko nikada nije sa sobom odnio dio svog zavicaja ako je promijenio domovinu ili drzavu. Svoj zavicaj je odnio u svom srcu i ma gdje bio javlja se nostalgija za zavicajem u nekom obliku...

        Danas imamo situaciju da mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine svih nacija raseljeni ili unutar same Bosne i Hercegovine ili van njenih granica... Znatan broj Srba je iz raznih razloga se nasao u svojoj matici Srbiji, Hrvata u Hrvatskoj bjezeci u jeku ratnih sukoba u samoj Bosni i Hercegovini.. Postavlja se logicno pitanje: Jesu li ti ljudi u Hrvatskoj i Srbiji samo zato sto se zovu Hrvati ili Srbi konacno se skrasili u svojoj domovini..Mozda neki i jesu nasli domovinu i ne zele nikad da se vrate u Bosnu i Hercegovinu, ali zavicaj nisu nasli to je sigurno. Dugo ce i njihovi potomci nositi to ruzno ime koje se zove ,,izbjeglica,, (covjek koji od necega bjezi). Jeli stvarno vredno nositi to ime ,,izbjeglica,, da bi bio pravi Srbin ili pravi Hrvat.. jeli onaj Srbin ili Hrvat koji dodje iz Bosne i Hercegovine u Srbiju ili Hrvatsku vise Hrvat ili Srbin od onoga koji je ostao u svojoj domovini Bosni i Hercegovini..Pitanja su ovo na kja je tesko dati pravi odgovor...

        Raseljeni su Bosanski narodi i po cijelom svijetu gdje nisu nasli ni domovinu ni zavicaj.. Sta za te ljude reci.. Bosnjaci koji su bez sumnje fizicki najvise stradali u bratoubilackom ratu (tako se slobodno moze nazvati rat u BiH) nemaju drugu domovinu osim Bosne i Hercegovine i prinudjeni su da se kad tad vrate u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali ne svi i u svoj zavicaj.. Mnogi se nikada nece vratiti tamo odakle su izbjegli to je sad izvjesno, ne samo Bosnjaci nego i Srbi i Hrvati...Politika nacionalizma i sovinizma odradila je svoj posao profesionalno.. Razdvojila je komsije, kumove, drugove, brakove, bracu, zavadila ih i sad nesmetano njima vlada onako kako njoj to odgovara...Hoce li ovu cinjenicu Bosanskohercegovacki narodi ikada svatiti? Mozda jednoga dana i hoce? Hoce li svatiti da je njima puno lakse vladati kad su i oni sami kao narodi koji su osudjeni da zive jedni sa drugima ili jedni pored drugih razjedinjeni?

         Nije prvi put da se u Bosni i Hercegovini rjesavaju nerijeseni racuni negdje daleko od Bosne i Bosanaca a da pritom stradaju najvise Bosna i Bosanci.Ako se vratimo u nasu skoriju Istoriju Prvi i drugi svjetski rat u Jugoslaviji gotovo sve neprijateljske ofanzive odigrale su se upravo u Bosni i Hecegovini.. Sporazumom Cvetković-Macek 1939 godine pred sami službeni pocetak drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila zbrisana sa geografske karte...

 Izbijanjem drugog sjetskog rata sporazum Cvetković-Maček nije nikada zaživio tako da je Bosna i Hercegovina vratila se iz svoje kliničke smrti zajedno sa Jugoslavijom kad partizanski pokret sa poznatom idejom brastva i jedinstva zavrsava rat na strani saveznika kao jedina oruzana sila koja se borila protiv Fašističke Njemačke u Jugoslaviji...

        U teskim uslovima 1941 godine kada Hitlerova Njemačka okupira Jugoslaviju a njena Vlada na čelu sa Kraljem potpisuje sramni Trojni pakt i kapitulaciju svoje zemlje uspostavlja se Nezavisna drzava Hrvatska u ciji sastav ulazi formalno i Bosna i Hercegovina.Ustaski pokret na celu sa Antom Pavelićem masovno u svoje redove mobilizira Hrvate i Muslimane, a u Srbiji general Kraljevske vojske Draza Mihajlović na ravnoj gori osniva četnički pokret u koji mobilizira Srbe i dio Muslimana u Istočnoj Bosni.. I jedan i drugi pokret saradjuje sa okupatorom Pavelić otvoreno, a Mihajlović prikriveno pod parolom da jos nije vreme za borbu...Komunistička partija na čelu sa Josipom Brozom Titom u tim teskim vremenima osniva partizanski pokret koji otvoreno jedini ne priznaje kapitulaciju svoje zemlje...U partizanski pokret masovno se javljaju Bosanski Srbi pretezno iz Bosanske Krajine sa ciljem odbrane Srbskog naroda od Ustaskog pokreta u proglasenoj  Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj.. U partizanski pokret se javljaju i Hrvati i Muslimani ali u znatno manjem broju u odnosu na Srbe.. Zbog ionako zategnuti medjunacionalnih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji u samom partizanskom pokretu te 1941 godine javlja se nepovjerenje Srba prema Hrvatima i Muslimanima partizanima..Vrlo tesko je bilo stvoriti to povjerenje tako da su se partizani Hrvati i Muslimani prvo morali dokazati da se zele boriti i protiv Ustasa u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj isto kao i protiv stranog okupatora... S druge strane vrlo tesko je bilo ubijediti partizane Srbe da se jednako trebaju boriti protiv Četnika Draže Mihajlovića kao i protiv starnog okupatora...Tada se te 1941 godine u partizanskom pokretu upravo u Bosni i Hercegovini u Bosanskoj krajini javlja ideja brastva i jedinstva svih Jugoslovenskih naroda.. Tada se doslo na logičnu ideju da svako među svojim narodom propagira tu ideju i da se samo tako zbratimljeni svi Jugoslovenski narodi mogu izboriti za svoju jedinstvenu slobodu protiv stranog okupatora i da su Ustase i Četnici saradnici okupatora i da se i protiv njih treba boriti... 

        Ako se stvarno vratimo u Istoriju tih teski vremena za sve Jugoslovenske narode a naročito za Srbe, Hrvate i Muslimane u Bosanskoj krajini medju kojima je ionako nacionalna netrpeljivost vec postojala u Kraljevini Jugoslaviji, a strani okupator je to vrlo dobro znao pa je primijenio dobro isprobanu taktiku ,,zavadi pa vladaj,, nije tesko zaključiti da je samo ideja bratstva i jedinastva i svijest tadasnjih komunista sa Titom na čelu u to vreme mogla se suprostaviti takvoj politici okupatora zajedno sa domacim izdajnicima...U samom zacetku stvaranja brastva i jedinstva daleko najbrojniji Srbi su morali biti tolerantni prema Hrvatima i Muslimanima, a s druge strane Muslimani i Hrvati su morali da se dokazuju da su odani partizanskom pokretu sto je i razumljivo kad se to sve sad posmatra sa ove distance...Nakon neprijateljske ofanzive na Kozari u kojoj je osnovni cilj okupatora bio razbiti i unistiti partizanski pokret u samom njegovom nastajanju jeste u dobroj mjeri uzdrmao partizanski pokret u Bosanskoj Krajini kako to u svojim memoarima opisuje Osman Karabegović, ali je nakon neuspjelog neprijateljskog plana još više učvrstio partizanski pokret i ideju brastva i jedinstva.. Nakon nevidjene herojske borbe i otpora naroda na Kozari u partizane su se počeli sve više javljeti i vidjeniji Hrvati i Muslimani, a i Srbi iz okoline Banja Luke gdje je djelovao dosta jak četnički pokret sa najjačim uporištem na Manjači.. Nakon iznenadjujuće brzog opravka i konsolidovanja partizanskih jedinica iz Bosanske Krajine upućen je zahtjev Vrhovnom štabu NOP Jugoslavije da se ide u oslobadjanje Bihaća najvećeg neprijateljskog uporišta i dijelova Bosanske Krajine... Nakon temeljitih priprema za samo dva dana od o4 do 06 novembra zbratimljeni partizani oslobadjaju grad Bihać i veliki dio Bosanske Krajine Korduna i Banije... Posebno nakon ove odlučujuće akcije partizanski jedinica u partizanske redove masovno se dobrovoljno javljaju svi narodi i Srbi i Hrvati i Muslimani, a nakon ove uspjesne operacije Vrhovno političko partizansko vodstvo stvara najvecu slobodnu teritiriju u tada porobljenoj Evropi koju proglasava Bihaćkom Republikom a koju je i okupator priznao kao partizansku drzavu..

            Zasto ovim kratkim crtama opisujem sve ovo sta se desavalo u vreme okupacije od strane Hitlerove Njemačke? Zato što bi mozda tada i Kraljevina Jugoslavija bila unistena ili podijeljena izmedju Srbije i Hrvatske da nije bilo strane okupacije... Posmatrajuci sad sa ove distance Kraljevina Jugoslavija je bila na tom putu a najjači dokaz je sporazum Cvetković-Maček koji nikada nije sproveden u djelo, nikada kao takav nije zaživio. Da nije bilo strane okupacije tada bi vrlo vjerovatno Bosna i Hercegovina bila podijeljena izmedju Hrvatske i Srbije da ostale narode koji su cinili Kraljevinu Jugoslaviju (Muslimane, Makedonce, Crnogorce) nebi niko nista pitao..

         Ovi narodi bi vrlo vjerovatno bili asimilirani pod uticajem vecinskog naroda ovisno u kom dijelu Jugoslavije bi se tada nasli ili bi bili svedeni na vjerske skupine. Doslo bi mozda do sukoba Hrvata i Srba na dijelu koji bi tim sporazumom pripao Hrvatskoj ili bi doslo do takozvanog humanog preselenja naroda... Takva ideja nije nikada nestala a u zadnjem nasem bratoubilackom ratu skoro je i ostvarena.. Srbi su protjerani sa Korduna, Banije i Like slobodan sam reći i tvrditi uz prećutan dogovor Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana, Hrvata više nema u Bosanskoj posavini, ali ih zato ima u Drvaru, Bosanskom Grahovu i Glamoču gdje ih nikad nije bilo.. Samoproglasena Srbska Krajina je naseljena sa nesto Hrvata koje je uz blagoslov Franje Tudjmana protjerala politika Slobodana Miloševića i Bosanskog izdajnika Radovana Karađžića i Mate Bobana... Bosna i Hercegovina je ipak preživjela zahvaljujući neviđenom otporu njenog naroda u velikoj većini Bošnjaka i nesmije se zaboraviti i uz pomoć Međunarodne zajednice koja i danas održava Bosnu i Hercegovinu u njenim Avnojevskim granicama.. Kako god posmatramo danas tu situaciju devedesetih godina dolazimo do zaključka da su svi izgubili raspadom SFRJ pa čak i Slovenci.. Slovencima je potrebno Jugoslovensko tržište kako zbog uvoza sirovina iz Srbije i Bosne i Hercegovine tako i izvoza gotovoh proizvoda na to tržište... I Šta se to promijenilo? Ništa osim što sada jedni i drugi plaćaju carinu... Hrvatski Srbi imaju pravo povratka u Hrvatsku pod pritiskom Medjunarodne zajednice i to je veliki problem Hrvatske države koji nikada nemože u potpunosti riješiti... Srbija ima izbjegle Krajišnike u Srbiji i Vojvodini koji nikako da se snadju i hoće kuci nazad u Krajinu i Bosnu... Bosna i Hercegovina nije podijeljena izmedju Srbije i Hrvatske, preživjela je i ovoga puta, ali je unutar same Bosne i Hercegovine podijeljena nema kako nije.. Ne samo na Dva entiteta i deset kantona nego puno puno više, ali čvrsta odluka je Medjunarodne zajednice da Bosna i Hercegovina mora ostati u svojim Medjunarodno priznatim granicama pod svaku cijenu, a unutar Bosne mogu njeni narodi da se glodju i reže jedni na druge koliko im volja.. Ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini odgovara jedino novokomponovanim Bosanskim ideolozima i raznim domaćim lupežima koji se kunu u svoj narod, a upravo na muci upravo svoga naroda grade karijeru i stiču basnoslovna bogatstva varajući i narod i državu...

               Mogu li narodi Bosne i Hercegovine poslije svega što se desilo u toj napaćenoj zemlji smoći snagu da zajedno grade svoju zajedničku državu i kako je to realno moguće pročitajte u narednim postovima u kojima ću pokušati dati odgovor na to važno pitanje za sve nas...

 

        
Novi partizanski pokret
<< 09/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

Ja nemam drugu domovinu, a nemate ni VI
Dragi posjetioci!
Vjerujem da i Vi, barem velika vecina Vas nema drugu domovinu osim Bosne i Hercegovine..
Čovjek možda može negdje u bijelom svijetu da nadje novu domovinu, ali novi zavičaj nikada niko nigdje nije našao...
U Bosni i Hercegovini nema nista posebno sto nema negdje na drugom mjestu u nekoj drugoj domovini...
Ali nema nigdje Bosne to je sigurno..
Zato Bosanski čovjek ku kod hodio poželi bar da umre u Bosni pa makar mu nakon njegove smrti i mezar raskopali...
Lažu svi koji kažu da ima igdje na svijetu života kao u Bosni...
Negdje u svijetu se sigurno bolje živi, ali da ima života kao u Bosni laže ko god kaže...
Zato ko god u Bosnu dodje i okusi Bosanske sarme ili Baklave taj iz Bosne ne ide nikad ili ako i ode umre žaleći za životom u Bosni...
Zato Bosnu svi hoce za sebe i samo za sebe, ali Bosna je takva da nemoze biti ni samo tvoja ni samo moja ako nije i moja i tvoja...
Neće ta Bosna da trpi tutora jednoga i nikad ga nije trpila, zato se za nju uvijek biju i tuku a nevide da im ta Bosna svima pruža prijateljsku ruku...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19238

Powered by Blogger.ba