Novi partizanski pokret

Ja i narod vičemo, vičemo i vičemo, ali i pišemo, pišemo i pišemo...

02.10.2007.

Čija je Bosna i Hercegovina i kome je ona potrebna?

 

  

                  Kome je Bosna i Hercegovina potrebna i čija je zapravo Bosna? Na ovo pitanje nikada niko nije u Istoriji Bosne i Hercegovine dao jasan i konkretan odgovor, a odgovor je tako jednostavan, ali Bosanci nebi bili Bosanci kad nebi od jednostavne stvari bez potrebe komplikovali. Ako bi ulazili u analizu ko je sve naseljavao Bosnu i Hercegovinu od Kulina bana pa do današnjih dana i davno prije Kulina bana onda ćemo opet zakomplikovati tako sto će se neko u Hrvatskoj od uglednih najmodernijih povijesnicara naći da dokaže kako je Kulin ban bio katolik, a to naravno znači automatski da je bio Hrvat i da je Bosna i Hercegovina vjekovna Hrvatska zemlja... S druge strane iz Srbije će se naći jos moderniji istoricari koji če dokazati nepobitnim činjenicama da su preci Kulina bana zapravo dosli iz Srbije i da je naravno i sam Kulin ban zapravo Srbin a Bosna i Hercegovina oduvijek Srbska zemlja.. A kad se tu jos umiješa neko od Bošnjačkih novokomponovanih povijesničara sa nepobitnim činjenicama da je Kulin ban Bosnjak ali eto nije dozivio da Turci dodju u Bosnu i donesu Islam, a da je pozivio kojim slucajem danas bi svi Bosanci bili Muslimani jer bi pod vodstvom Kulina bana primili najčistiju vjeru koju je Allah objavio poslednjem Bozijem poslaniku Muhammedu s.a...

                                    

                                 Zato zbog navedenih činjenica ili bolje reći naše stvarnosti nećemo se baviti davnom povijesti već malo novijom od zadnje potvrde Bosanske državnosti potvrdjene na Istorijskom zasjedanju ZAVNOBiH-a kojem je prethodilo Prvo zasjedanje AVNOJ-a kada se u tada porobljenoj Evropi rodio partizanski pokret koji se na čelu sa Josipom Brozom Titom usudio i pored protivljenja tadašnje kominterne da na najvećoj slobodnoj teritoriji u Evropi koju partizani nazvaše Bihaćka republika održi Prvo zasjedanje AVNOJ-a na kojem partizani donesose povijesne odluke i formiraše ratnu vladu tadašnje Jugoslavije... Trebalo je godinu dana u ratnim uslovima da sve Jugoslovenske republike održe Antifašistička zemaljska vijeća na kojima će potvrditi svoju državnost i ravnopravnost u Jugoslaviji ujedinjeni u Partizanski pokret u Jajcu 29.11.1943 potvrditi odluke Prvog zasjedanja AVNOJ-a i odluke Zemaljskih Antifašističkih vijeća i tako šest republika i dvije Autonomne pokrajine u sastavu republike Srbije dobrovoljno i ravnopravno udjoše u Jugoslovensku zajednicu, a medju ravnopravnim članicama nove Jugoslavije našla se i Bosna i Hercegovina...

 

                                    Kako ovde imam namjeru govoriti o Bosni i Hercegovini  i baviti se  pitanjem čija je Bosna i kome je ona potrebna mora se reći da ni ZAVNOBiH nije u tom pogledu bio dorečen.. Prema odlukama tog Istorijskog zasjedanja Bosna i Hercegovina nije ni srbska, ni hrvatska, ni muslimanska već i srbska i hrvatska i muslimanska...  Ovakva definicija moze svakako da se tumaci ovisno o tome ko je tumaci i zasto je tako tumaci. Ako je nesto i moje i tvoje i njegovo onda niko od nas nemoze tvrditi da to nesto je njegovo, a s druge strane niko nema pravo da ospori bilo kome da je njegovo ali je pitanje koliko je nesto moje, koliko tvoje, a koliko njegovo... Sta zaista znaci ni srbska, ni hrvatska, ni muslimanska, a ujedno i srbska i hrvatska i muslimanska?  Kad obican covjek razmislja o ovakvoj definiciji tesko je, a  usudio bi se cak reci ako realno razmisljamo onda zaista nema prave definicije ako se bavimo postavljenim pitanjem čija je Bosna i Hercegovina. Medjutim filozofski ako zelimo ovu definiciju realno tumačiti onda bi se ona mogla najblize porediti jednostavno sa braćom koja su se formirala kao posebne ličnosti, a kojima otac nije ostavio testament šta da rade sa imovinom poslije njegove smrti... Braća zive u istoj kući (teritoriji) i svi tu kuću smatraju svojom i svi imaju ista prava.. S vremena na vreme neko od braće sjeti se da bi možda mogao svoju braću ili pridobiti za sebe ili pridobiti makar jednoga pa da udruženo primoraju onog trećeg da se pokori... Braća se s vremena na vreme medjusobno potuku i vazda se ucini da ce se konačno riješiti Bosansko pitanje ali nikad niko nikoga nije uspio da pokori, pa čak ni kad su dvojica se tukla protiv jednoga. Do sada to nijednom od braće nije uspjelo i nikad se nezna ko je od njih nasledio oca... Baš je taj Kulin ban bio ili mudar ili veliki lopov.. Kažu da je prvo bio Bosanski heretik (nevjernik) a da je za vreme svoje vladavine prihvatio i katoličanstvo i pravoslavlje kao svoju vjeru.. Koliko je ovo tačno ja neznam, ali sam tako čuo ili sam možda sanjao tako nešto... Ako je istina ovo iz prethodne recenice onda razumijem oca Bosne i Hercegovine zašto nikome nije ostavio testament da upravlja Bosnom i Hercegovinom... Kazivaju ljudi da se kuća koja ostane iza oca djeci je zajednička ako otac za života ne ostavi testament nekom od nasljednika i da se zajednička kuća nikada nije mogla podijeliti, a nije se nikada ni srušila sama od sebe ako je bilo ko od nasljednika koliko toliko odrzavao nasljedstvo... naslijedjena kuća se nemože srušiti ni sa namjerom da je nasljednici sruše dok god ima bilo ko od nasljednika koji se neslažu da se nasljedstvo sruši.. Nasljedstvo može da se sruši samo od sebe, samo ako svi nasljednici napuste nasljedstvo..

 

                          Ovim poredjenjem hoću reći da i Bosnu i Hercegovinu ruše skoro hiljadu godina, ali ona prkosi samo zato sto se uvijek nadju Bosanci i Hercegovci koji svoju zemlju obnavljaju i grade već hiljadu i kusur godina uvijek ispočetka.. Taman kad stvore od Bosne i Hercegovine pravu državu i uslove da svima u Bosni bude lijepo onda uvijek neko ubaci kost medju Bosance i oni se potuku medjusobno, tuku se sve dotle dok sve što su zajedno gradili ne poruše... Onda im opet dodje neko sa strane da im kaže da to što rade je glupost da bi Bosanci udarili se rukom po čelu i zapitali se ,,zašto se stvarno tuku,, Evo i danas ako ćemo biti iskreni i pošteno govoriti ogromna većina Bosanaca se pita ,,Zašto smo se tukli kad opet svi smo tu, a i Bosna i Hercegovina je tu gdje je vazda bila,,. Navescu primjer razgovora izmedju mene i moga bivšeg komšije i školskog prijatelja po nacionalnosti Srbin koji danas živi u Bosni i Hercegovini ali ne u mjestu gdje smo nekada zajedno živjeli... I poslije svega što nam se desilo danas smo opet prijatelji, vrlo dobro saradjujemo i često se vidjamo.. Jedne prilike mi je rekao da su oni (Srbi) prevareni, jer su im rekli 1992 godine da neće Srbi nikada više živjeti sa Muslimanima i Hrvatima, ali da se trebaju zato izboriti... Priznao mi je bez da sam ga pitao da mu se to tada svidjelo i da je dobrovoljno krenuo za tom ideologijom.. Medjutim kad se sve zavrsilo i kad sam ga prvi put vidio nakon rata živio je u Banja Luci u kući jednog Muslimana koji je izbjegao u Njemačku.. Bio je tad svjestan da to neće ostati njegova kuća bez obzira što ima zasluge u vojski Rebublike srbske.. Nakon dvije godine vlasnik kuće u kojoj je živio se vratio u Banja Luku u svoju kucu, a on je od tada počeo da živi kao postanar u istoj toj kući je plaćao stanarinu vlasniku.. Ovakvih i sličnih slučajeva je puna Bosna i onda nečudi što se ljudi pitaju: ,,Zašto smo se tukli,,.

 

                            Kako je u naslovu ovog teksta postavljeno pitanje ,,Čija je Bosna i Hercegovina i kome je ona potrebna,, pokušaću na to pitanje odgovoriti svojom skromnom intelektualnom vizijom ukoliko me onaj ko bude čitao, bude mogao da razumije.. Bosna i Hercegovina je od vremena Turske okupacije bila uvijek pod uticajem stranog okupatora.. Najduže vremena pod okupacijom Turske imperije da bi nakon pada Turskog carstva došla pod upravu Austro-Ugarske monarhije... Sjahao Murta, da uzjaše Kurta.. Usput valja napomenuti da ovaj period nije bila samo Bosna i Hercegovina pod upravom strani veliki sila. Takva sudbina je zadesila sve Jugoslovenske republike da bi konačno nakon prvog svjetskog rata bila voljom Hrvatske, Slovenije i Srbije bila stvorena prva Jugoslavija dok ostale Jugoslovenske republike, a ni narode niko nista nije pitao.... Medjutim izbijanjem drugog svjetskog rata Jugoslovenska zajednica se raspala voljom opet fašističke Njemačke i Italije, ali to nije sve. Jugoslovenska vlada potpisuje sramni trojni pakt i kapitulaciju praktično bez borbe... Kapitulaciju ne priznaje jedino Komunistička partija na celu sa Josipom Brozom Titom koja organizuje goloruki izdani narod u Partizanski pokret... Nevembra 1042 godine partizanski pokret oslobadja prostor i stvara najveću slobodni teritoriju u porobljenoj Evropi upravo u Bosni i Hercegovini koju naziva Bihaćkom republikom koju je čak i Hitler priznao kao Titovu drzavu.. U tako teškoj situaciji kad ni saveznici nisu priznavali do kraja partizanski pokret Tito organizuje Prvo zasjedanje Antifašističkog vjeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije (AVNOJ)  u Bihaću. Odlukom AVNOJ-a se odrzavaju Zemaljska Antifašistička vijeca svih budućih Jugoslovenskih republika cije odluke će biti potvrdjene na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu i gdje će i službeno biti stvorena Nova Jugoslavija u koju sve republike ulaze na osnovu odluka svojih Zemaljskih antifašističkih vjeća.. Jugoslavija se dakle rodila u Bodni i Hercegovini, a Bosna i Hercegovina kao ravnopravna članica ulazi u sastav Jugoslavije.... Konačno Bosna i Hercegovina odlukama ZAVNOBiH postaje samostalna država i samostalno odlučuje da udje u državnu zajednicu ravnopravno sa ostalim Jugoslovenskim republikama.. Na pitanje čija je Bosna i Hercegovina i kome je ona potrebna, moj odgovor je slijedeći: Bosna i Hercegovina je Jugoslovenska republika, a potrebna je Jugoslaviji,,.

                         Zašto ovakav odgovor na postavljeno pitanje? Zato što je to jednostavno realnost, a i zato što tako stoji zapisano u odlukama ZAVNOBiH-a na koje se pozivaju jedni Bosanskohercegovački moderni politički ideolozi, ali odluke ZAVNOBiH-a tumače selektivno ili bolje reći uzimaju iz tih odluka, svako ono što njemu odgovara ovisno od politike koju zastupa, Niko ne uzima za ozbiljno ono što je stvarno zapisano u tim odlukama.. Odluka ZAVNOBiH-a jasno kaže: ,,Bosna i Hercegovina je ravnopravna republika ravnopravnih naroda u Jugoslaviji, a narodi Bosne i Hercegovine imaju posebno čvrste veze sa ostalim narodima u Jugoslovenskim republikama ,,. Šta ova recenica znači kad je običan čovjek pročita ja nebi se bavio njenim tumačenjem, neka je tumači svako onako kako misli da se može tumačiti, ali neka je pročita do kraja ili ako je izgovara neka je izgovori do kraja.... Prema mom skromnom tumačenju Bosna i Hercegovina i Jugoslavija ili Jugoslovenske republike su prema ZAVNOBiH-u čvrsto povezane... Drugo moje skromno tumačenje je da je Bosna i Hercegovina imala upravo u Jugoslaviji najveću državnost upravo zahvaljujući odlukama ZAVNOBiH-a kojeg usput rečeno nebi ni bilo bez AVNOJ-a... Skupština Republike Bosne i Hercegovine je pozurila da 1994 godine dok je još trajao bratoubilački rat požurila da ukine i da se odrekne AVNOJ-a, valjda da bi kontrirala nelegalnoj Skupstini Srbskog naroda u Bosni i Hercegovini koja je prije toga svojom odlukom ukinula ZAVNOBiH. Jedna glupost, pa odma za njom druga još veća... Niti je Skupština Srbskog naroda ikad bila nadležna da ukine ZAVNOBiH, niti Skupstina R BiH je imala ikad nadležnost da ukine AVNOJ, ali u Bosni sve može... Ove odluke će možda moći i proći ako Bosanci budu ćutali i tako odobravali i ovakve gluposti, ali kad se Bosanci probude pa pogledaju oko sebe traziće i AVNOJ i ZAVNOBiH i Bosnu i Jugoslaviju, a ako se ne probude nestaće zauvijek i Bosne,  Bosanaca ionako nema jer kao nacionano opredjeljenje Bosanac Zakon Bosne i Hercegovine ne poznaje tu kategoriju ni kao nacionalnu manjinu..

 

                            Za svoje dobro Bosanci nemaju pravo da budu proti Jugoslavije ili Jugoslovenske zajednice ma kakva ona bila, a najmanje protiv Jugoslovenske zajednice ili Jugoslavije nemaju pravo da budu Bošnjaci i Bošnjački političari ako žele da imaju svoju Bosnu i Hercegovinu... Bosanci imaju legitimno pravo ako se ikada obnovi Jugoslovenska zajednica i bude imala svoju prestonicu (glavni grad) da zahtijevaju da prestonica bude samo u Bihaću ili Jajcu gdje je i rodjena jedina prava i najbolja država koja je ikada stvorena u svijetu... Jugoslavije više nema sa prestonicom u Beogradu niti u Zagrebu, jer upravo ova dva centra su udruženo gradili i udruženo rušili do sada dvije Jugoslavije.. Kad se onovi Jugoslovenska zajednica sa prestonicom u Bihaću ili Jajcu nikada niko se više neće usuditi da pokuša srušiti Jugoslaviju koja će stajati čvrsto na svojim temeljima... SFRJ se srušila zato jer su temelji bili u Bosni, a krov u Beogradu, takva greška nesmije se više ponoviti...

 

 

 

              

 

      

29.09.2007.

KO, kome i šta mora oprostiti u Bosni i Hercegovini za svoje dobro?

                            Napetu situaciju u Bosni i Hercegovini medju Bosanskohercegovačkim narodima koja je prouzrokovana prije svega ratom koji su prouzrokovala desavanja prije svega u Evropi i svijetu, a dobrim dijelom i u Jegoslaviji nemože riješiti ni Medjunarodna zajednica, a još manje političari Bosne i Hercegovine koji uzgred receno se i netrude da narodu kažu pravu istinu zbog koje su se narodi Bosne i Hercegovine našli u situaciji u kojoj se nalaze... U ovakvoj i još lošijoj situaciji narodi Bosne i Hercegovine će se nalaziti sve dotle dok sami ti narodi ne odluče da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke... Očekujući od Medjunarodne zajednice i svojih političara koji se samo smijenjuju na vlasti da Bosnu i Hercegovinu uvedu u Evropsku Uniju narodi Bosanski će zapadati u sve veću i veću agoniju i neizvjesnost... Narodi Bosne i Hercegovine jos uvijek trpe stanje u kojem se nalaze i oni i njihova država nadajući se da uz pomoć Medjunarodne zajednice i Amerike će kad udju u Evropske integracije rijeiti se svih nedaća i problema jer će se tada otvoriti granice preko kojih će nesmetano moći raditi u zemljama Evropske zajednice i tako riješiti za sva vremena svoju neizvjesnost... Medjutim ako se to i desi što je teško vjerovati u skorijoj budućnosti onda su Bosanci tek najebali..

                               Eventualno guranje Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju bi istina značilo slobodno tržište rada, roba i kapitala na prostoru clanica Evropske Unije, ali kakve koristi bi od toga imali Bosanci.´Ukidanje granica bi značilo slobodu kretanja na cjelokupnom prostoru EU, ali šta će se tada desiti?  Bosanski radnici bi nesmetano mogli da idu da rade u zemlje Evropske unije isto kao što bi drugi radnici mogli nesmetano da dolaze da rade u Bosnu i Hercegovinu. Gledajući laički iz ove perspektive moglo bi se na prvi pogled  reći da je to dobro i da je to ono što će konačno donijeti prosperitet Bosni i Hercegovini i njenim narodima.. Medjutim to ni iz bliza neće u slučaju uvlačenja Bosne i Hercegovine biti tako, namjerno kažem ,,uvlačenja,, jer Bosna i Hercegovina može biti samo uvučena u Evropsku uniju a nikada neće ispuniti stvarne tražene uslove po Evropskim standardima po kojima bi kao ravnopravna članica postala dio Evropske zajednice. Tada kad Bosna i Hercegovina bude gurnuta u Evropsku zajednicu će tek nastati muke za Bosnu i Bosance.. Bosanci nece imati potrebu da idu raditi u zemlje Evropske Unije već će u svoj zemlji raditi za strane kapitaliste koji će na jeptinoj Bosanskoj radnoj snagi oploditi jos vise svoj kapital koji ce završavati negdje u njihovim zemljama, a Bosanci će i tada kao i sada dobijati kredite od stranih komercijalni banaka sve dotle dok budu imali imovinu koju će moći založiti kao hipoteku, a kad strani kapital uzme od Bosanaca i posljednji kokošinjac onda će stranci postati i stvarni vlasnici svakog Bosanskog objekta pa čak i svakog Bosanskog kamena, a što je najgore postaće vlasnici svakog izvora zdrave i pitke vode i obala nasih Bosanski rijeka pa će Bosanac  ako zeli da ode na skijanje naprimjer na Vlašić ili Bjelašnicu morati to dobro platiti Vlasniku tih skijališta a on će svakako biti neki stranac iz neke zemlje članice Evrposke Unije. Kada se ovo sve desi, ako se desi, a desiće se ako Bosanski narodi neuzmu svoju sudbinu u svoje ruke tada vise neće biti važno ni kako se ko zove u Bosni i Hercegovini, ni ko je koje nacije, niti koje više konstitutivan u Bosni i Hercegovini. Tada ce svi biti konstitutivni, svi će imati pravo da budu ono što oni kažu da jesu, svi će koji to žele moći da računaju da je Bosna i Hercegovina cijela i nedjeljiva samo njihova,  svi će imati pravo i da cijelu Bosnu i Hercegovinu smatraju svojim entitetom, ali se niko od njih u toj svojoj nedjeljivoj ili na entitete podijeljenoj niko nista nece pitati...     

                              Šta narodi Bosne i Hercegovine trebaju i moraju da urade da se sve ovo nebi svima u skorijoj budućnosti dogodilo, da se u vlastitoj zemlji Bosni i Hercegovini jedno jutro svi nebi probudili kao stranci i sluge okupatoru milom ili silom? Kao prvo Bošnjaci koji kako sam već ranije rekao Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom moraju prvi povući radikalni potez, a to je odreći se svojih nacionalnih čobana (čitaj vodja) i zajedno sa onim Srbima i Hrvatima, a i ostalima formirati sve narodni oslobodilački front koji će na prvom mjestu se obračunati sa onim Bošnjacima licemjerima kojima je vjera iznad države. Bosnjaci moraju da budu daleko najbrojniji u tom svenarodnom oslobodilačkom frontu u koji će okupiti i makar malobrojne Srbe i Hrvate koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom prije svega... Ovakav recept je dao rezultate u teskim vremenima okupacije Jugoslavije 1941 godine kada su Bosanski Srbi u velikoj većini na čelu sa Titom organizirali partizanski pokret zajedno sa malobrojnim ali poštenim Muslimanima i Hrvatima i pružili otpor i stranom okupatoru i domaćim izdajnicima Ustasama i Četnicima koji su bili njihovi sunarodnici... Svi narodi oni koji ne podržavaju ni četnike, ni ustaše ni vehabije i mudzahedine bez obzira u kojem broju mogu na kraju pobijediti i donijeti slobodu svima zajedno... Ovo što narodi u Bosni i Hercegovini danas imaju nije sloboda. Da bi se narod odlučio na ovaj vid borbe prvo bi se svi zajedno oni koji bi usli u ovaj svenarodni oslobodilački pokret morali odreći svojih nacionalnih Čobana koji su ih i doveli do ovoga u čemu su se svi zajedno našli. Muslimani Bošnjaci bi se na prvom mjestu morali odreći Alije Izetbegovića i njegovih sljedmenika protiv koji bi usli u otvorenu borbu političku ili čak ako treba i oružanu zajedno sa svojim Bosanskim Srbima koji su spremni da se odreknu prvenstveno Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana zajedno sa njihovim sljedbenicima... Jedni drugima bi sve morali oprostiti bez obzira koliko to tesko palo, ali oprostiti tako što bi jedni drugima priznali da su ih samo njihovi nacionalne vodje uvukle u bratoubilački rat, a što je ruku na srce u dobroj mjeri i gola istina...

                  Oni koji danas tiho okupiraju Bosnu i Hercegovinu i druge države nastale raspadom Jugoslavije su u dobroj mjeri doprinijele svojom Imperijalističkom politikom uz pomoć domacih izdajnika (nacionalnih vodja) koji su samo na taj način zavadjanjem naroda kako je to nekada ne tako davno radio Adolf Hitler koji je u samo jednoj godini porobio Evropu, a nakon toga krenuo i na Sovjetski savez nije računao na partizanski pokret koji je okupio tada goloruki narod i otvoreno se suprostavio daleko nadmoćnijem okupatoru i svim domaćim izdajnicima koji su uz pomoć tada fašističkih sila Njemačke i Italije podijelili Jugoslaviju na interesne zone... Potpuno isti scenarij dogodio se devedesetih godina samo na dosta moderniji način nego 1941 tako što Imperijalističke sile su Jugoslaviju podijelile na svoje interesne sfere isključivo uz pomoć domaćih izdajnika po istom receptu bez da su učestvovale u vojnim operacijama, ako izuzmeno takozvane mirovne snage i vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini bombardovanjem položaja Srbske vojske i otvorenu vojnu intervenciju Nato pakta u Srbiji 1999 godine. I tada te 1941 godine upravo u Bosni i Hercegovini je bila najveca nacionalna netrpeljivost i nepovjerenje medju narodima zbog ionako lose politike tadašnje Kraljevine Jugoslavije, ali upravo u toj i takvoj Bosni i Hercegovini javio se najjači otpor u vidu partizabskog pokreta pod čijim vodstvom se organizovao svenarodni ustanak na koji niko tada nije računao.. Tito i Partizani su dugo vremena bili tretirani kao grupa komita (otpadnika ili fanatika) koja je sebi tobože umislila da se bori protiv tolike sile i još protiv svojih sunarodnika prvenstveno Ustaša i Četnika, te balista, zelenaca, bjelogardejaca i ostalih okupatorskih suradnika... Ipak svjedoci smo da je partizanski pokret prerastao u moćnu Sejugoslovensku armiju pod političkim vodstvom nazvanim Narodnooslobodilački pokret koji je na kraju izisao iz rata na strani pobjednika koju su priznale i velike sile...

                      Danas Bosnu i Hercegovinu i njene Bosance i Hercegovce u svijetu niko ne drži nipodašto kako bi naš narod rekao. a to je zato što su Bosanske budale potukle se i nanijele jedne drugima toliko zla i boli da to normalni ljudi i nemogu smatrati ih drugacije nego zaostalim divljacima na Balkanu.. Isto bi se to nakon 09. maja 1945 godine dogodilo svijm Jugoslovenima da partizani nisu pokazali zube i dostojanstvo što je kasnije rezultiralo velikim ugledom Jugoslavije u svijetu i na Istoku i na Zapadu, ali je trebalo imati petlju pa reci NE i Staljinu i Chercilu, a istovremeno saradjivati i sa jednima i sa drugima kao ravnopravan partner... Danas su potomci partizana poniženi pred istim neprijateljem kojeg su 1945 pobijedili i ponizili samo zato što su tada smogli snage i ujedinjeni na svojoj teritoriji i svojoj državi odlučili da budu oni ti koji će odlucivati o svojoj sudbini... Treba li danas na prvom redu Bosanskim, a bogami i ostalim Jugoslovenskim narodima bolji primjer?

  

                     Ako je Srbski narod pored toga sto je tada već postojao Četnički pokret koji je imao podršku izbjegličke i izdajničke vlade u Londonu i daleko nadmočnijeg okupatora mogli smoći snagu da se zajedno sa svojim komšijama Hrvatima i Muslimanima i ostalim Antifasistima suprostavi tada najmoćnijoj sili u borbi za Jugoslaviju onda to mogu i sad Bosanski Muslimani Bosnjaci sa svojima komsijama Srbima i Hrvatima bez obzira koliko tih Srba i Hrvata bi bilo spremno suprostaviti se danasnjoj mračnoj sili sličnoj onoj 1941 samo na moderniji način u borbi za slobodnu Bosnu i Hercegovinu (Jugoslaviju u Malom). Jasan cilj ovakve borbe mora biti na prvom mjestu obracun sa Medjunarodnom zajednicom koja u velikoj mjeri doprinosi stanju u Bosni i Hercegovini ovakvo kakvo trenutno jeste, na drugom mjestu bi morao biti obračun sa Muslimanskim fanaticima i Vehabijama, tom svjetskom fukarom, koji su uvezeni u Bosnu i Hercegovinu samo zato da naprave u Bosni i Hercegovini još veći belaj no što ga ova napaćena zemlja ima. Naravno zajednička borba bi morala biti i borba protiv svih fanatika Ustaša i Četnika, a sve u cilju postizanja krajnjeg cilja ujedinjenja bivših Jugoslovenskih republika na ravnopravnim osnovama sa ravnopravnom Bosnom i Hercegovinom i njenim narodima... Ako naši sadšnji političari svi teze ujedinjenju u Evropsku zajednicu kako bi jos lakše jednu po jednu našu novonastalu državu izrabljivali zašto onda te naše države nebi zajedno usle u tu Evropsku zajednicu kao ravnopravna članica, a ne da se jedna po jedna uvlači u tu zajednicu u kojoj će biti ponižena svaka posebno i biti samo poslušnik jačega.... Evropske integracije DA ali na ravnopravnim osnovama, ali Evropske integracije NE pod svaku cijenu... Sve ovo naši političari znaju, a zna i naš narod, ali to neko treba otvoreno reći... Političari koji danas odlučuju o sudbini naroda i država nikada nam neće reći istinu jer to nesmiju od svoga šefa Medjunarodne zajednice... Isto je to bilo i 1941 kada ni Draža Mihajlović, a ni Ante Pavelic nisu imali pravo da svome narodu govore istinu jer su imali svoje šefove i zato su izgubili rat od mnogo slabiji partizana koji su narodu govorili istinu zašto se bore i koji su ciljevi njihove borbe...

                                   Bosanskohercegovački narodi preko svojih prestavnika koji hoce, mogu, žele i imaju hrabrosti  da se stave na čelo svih naroda prvenstveno Muslimani Bošnjaci zajedno sa Srbima i Hrvatima moraju, ako žele prije svega sebi dobro i dobro svojim budućim generacijama ugledati se na svoje pretke koji su u najtežim trenucima za sve narode pred početak i početkom drugog svjetskog rata pobijiditi prvenstveno sami sebe i svatiti da su samo svi zajedno jedni drugima najveći saveznici i največi prijatelji bez obzira na sve što se izmedju tih naroda dešavalo prije 15 godina kada su ubijali jedni druge samo zato što su mračne sile stranog Imperijalizma uz pomoč domačeg nacionalizma zavadili te nsrode do te mjere da su se bez milosti ubijali na nacin kako to nikada nerade ni životinje koje nisu iste vrste, a što je prirodno da životinje ubijaju jedne druge radi preživljavanja.. Bosna i Hercegovina je uvijek imala svoje domace izdajnike koji su rovarili i radili za tudje interese, a ima ih i danas i tim izdajnicima se treba otvoreno suprostaviti svim raspoloživim srestvima, ali suprostaviti se hrabro i odlučno... Okupatoru u Vidu Medjunarodne zajednice treba otvoreno reći ,,van iz Bosne i nemojte nam više pomagati, ostavite nas da se rahat patimo,, mi ćemo se sa svojima izdajnicima obračunati a vi u svoje zemlje i tamo učite svoj narod u svojim državama kako treba da bude kulturan i napredan, a nasu kulturu i nas ostavite nama da se sami sa svojim šljamom obračunamo koji nam ionako uz vašu pomoć čini samo zlo koji ovaj narod neće i nemože više da trpi...

                     Stvorili su 13 vlada i 13 parlamenata na nepunih 4.000.000 stanovnika i natovarili se na grbaču bosanskog napaćenog čovjeka koji ni sam sebe nemože da izdržava, a kamoli toliku administraciju koja nista drugo neradi osim što rasprodaje državu gladnom svjetskom kapitalu koji ima samo jedan jedini cilj da od Bosanaca i Hercegovaca, a bogami i od Srbijanaca, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca stvori robove u njihovim vlastitim državama... Prvo su ih zavadili da bi onda jedne po jedne porobili uz dobrovoljan pristanak moderni robovi prirodnom reprodukcijom radjali nove robove koji i neće znati nikada da trebali da budu rodjeni kao normalni ljudi... Da se sve ovo nebi dogodilo u skorijoj budučnosti Bosanci moraju i trebaju da što prije to za njih bolje da ratmišljaju o novom i daleko  modernijem ,,Partizanskom pokretu,, koji će osloboditi njivu zajedničku drzavu, a nakon potpunog oslobodjenja od domaćih izdajnika i stranog okupatora o ujedinjenju sa svojim sunarodnicima prvenstveno u Srbiji i Hrvatskoj, a bogami i dalje prema Triglavu i Gevgeliji, a tek tada sjesti za pregovarački sto i postaviti svoje uslove Evropskoj zajednici ukoliko ta Evropska zajednica zeli jedinstvenu Evropu ali sa Jugoslovenskim narodima u paketu... Hajmo se sad zapitati kakva je razlika izmedju Evropske i Jugoslovenske zajednice? Velika je razlika. U Jugoslovenskoj zajednici svi narodi i sve republike mogu da dogovore da budu svi jednako zastupljeni i ravnopravni, a Evropska zajednica nijednoj ex-Yu republici neće nikada dozvoliti da bude u pravom smislu te riječi ravnopravna... Zašto onda ulaziti u neravnopravnu zajednicu, ako možemo biti u zajednici gdje bi bili svi ravnopravni. Svi su se borili i ratovali medjusobno za nezavisnost, jednih od drugih, a izborili se za zavisnost onih koji su dugo spremali strategiju kako Jugoslaviju i Jugoslovene učiniti zavisnima i u tome su nažalost uspjeli više nego što su očekivali uz našu pomoć...

                 Svaka sjekira sama sebi malj siječe, mi smo ga sami sebi usjekli i dali ga u ruke da nas njime udaraju u tvrdoglavu Bosansku glavu da nikada nebi dosli svojoj pameti...

 

21.09.2007.

Imaju li Bosanci i Hercegovci snage i volje da žive zajedno u slozi jedni sa drugima ili o tome niko ne razmišlja u Bosni i Hercegovini?

                                Bosanskohercegovački narodi su htjeli oni to ili ne osudjeni da žive jedni sa drugima iz vise razloga, a jedan i osnovni razlog je njihova prirodna povezanost u svim segmentima života... Pored čvrsti dokaza mnogih istraživanja da je to ustvari jedan narod koji se kroz istoriju podijelio u Bosni i Hercegovini medju njenim narodima stvorile su se i krvne rodbinske veze koje niko nemoze negirati... Naročito u vreme SFRJ u kojoj je stasala čitava jedna generacija u 45 godina postojanja SR Bosne i Hercegovine u okviru SFRJ desili su se takozvani mješoviti brakovi po nekim istraživanjima u Bosni i Hercegovini je 1990 godine bilo oko 35-40% takozvanih mješovitih brakova.

                             Bezpredmetno je sad opisivati kako i zasto su se na tlu Bosne i Hercegovine ispreplele kroz Istoriju/Povijest razne kulture i religije iz razloga što je to manje više opisano do sada više puta i na više načina... Bosna i Hercegovina je valjda po prirodi svoga geografskog i geostrateškog položaja područje kroz koje su prolazili razni osvajači i okupatori i svi su oni za sobom ostavljali makar dio svoje kulture računajući u to i religiju, a Bosanski merhametli narod je odvajkada gostoprimljiv pa da se nebi zamjerio svojim gostima (čitaj okupatorima) prihvatao je kulturu i običaje svojih nepozvanih gostiju...Da nebi bilo nesporazuma ova konstatacija vredi za sve danasnje Bosanske narode koji danas čine Bosnu i Hercegovinu (Srbe, Hrvate i Bošnjake). Prava rijetkost je bila naprimjer da se neko ko je sluzbovao u Bosni i Hercegovini iz nekih drugih krajeva Jugoslavije kao sto su bila naprimjer vojna lica na službi u BiH iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne gore i ostalih republika SFRJ asimilirao sa bilo kojim Bosanskim narodom u Bosni i Hercegovini po bilo kom osnovu... Vrlo rijetko ili gotovo nikako ljudi koji su zlužbovali na Bosanskom prostoru bi poprimili naprimjer govorni naglasak bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine bez obzira na vreme provedeno medju Bosancima.. Svi su oni zadržali svoje običaje i svoj jezički dijalekt dok bi Bosanci ako bi se duže družili sa takvim ljudima vrlo lako prilagodili kod vlastite kuće na običaje svojih došljaka pa čak bi poprimili i neka jezička nariječja koja bi zadržali i koja su kasnije postajala i njihova... Nasoprot ovoj činjenici Bosanci su uvijek ma gdje bili vrlo brzo se uklapali u sredinu u koju bi dosli i prihvatali običaje svojih domaćina pa otud i konstatacija da su Bosanci po svojoj prirodi vrlo prilagodljiv i snalažljiv narod... Bosanci su danas rasijani po cijeloj Evropi i svijetu i vrlo dobro su se kad se uzme u obzir uslovi u kojima su u nekim vremenima odlazili trbuhom za kruhom ili bježali ispred režima koji su ih na to prisiljavali snasli u za većinu njih potpuno novom svijetu...

                   Vjerovatno će se čitalac ovih redova sa razlogom zapitati zašto sve ovo pišem kad to nema puno neke veze sa samim naslovom ovog članka... Ima veze zato što je nepobitna činjenica da Bosanski narodi, barem velika većina njih i danas nakon krvavog rata koji se desio u Bosni i Hercegovini od 92 do 95 svugdje u svijetu izvan Bosne i Hercegovine dijeleći zajedničku muku vrlo dobro saradjuju na svim poljima i pored raznih čisto nacionalnih organizacija koja i u svijetu imaju jedini cilj ispiranja mozgova unesrećenim Bosancima okrećući ih jedne protiv drugih.. U samoj Bosni i Hercegovini Bosanski narodi nikad u povijesti mozda nisu bili više podijeljeni nego što je to slučaj u ovom vremenu tranzicije Bosne i Hercegovine od Komunističkog Titovog sistema prema Evropskim integracijama.. Od samog političkog vrha takozvanih narodnih prestavnika do raznih nacionalnih ili nacionalističkih i vjerskih organizacija ili zajednica glavni cilj je usmjeren prema ispiranju mozgova sopstvenog naroda sa jednim i osnovnim ciljem razdvajanja naroda kako bi se sa tako razjedinjenima što lakše moglo manipulativno provoditi vlast u takozvanom demokratskom sistemu pod protektoratom Medjunarodne zajednice koja svojim prisustvom u Bosni i Hercegovini uveliko doprinosi stanju ni rata ni mira.. Ipak pored svih pobrojanih i ne pobrojanih činjenica koje su usmjerene protiv jedinstva običnih Bosanskih ljudi narodi Bosne i Hercegovine ipak saradjuju na svim poljima od poslovne saradnje do dobrosusjedskih odnosa.. Čak nisu rijetki ni takozvani mješoviti brakovi izmedju Bosanskih naroda što dokazuje ipak da nema te sile koja može pomutiti razum i mozak čovjeku ako on sam kao individua odluči da samostalno njime razmislja...

                      Pitanje postavljeno u samom naslovu ovog teksta je pitanje svih pitanja za Bosnu i Hercegovinu i njene narode koji su kroz Istoriju/povijest usled raznih ataka na Bosnu i Hercegovinu i okupacija i sa Istoka i sa zapada od Osmanske imperije, Ausro-ugarske, Kraljevine Jugoslavije do SFRJ i najnovije okupacije Medjunarodne zajednice pod čijom čizmom Bosna i Hercegovina i svi njeni narodi stenju evo već punih 12 (dvanaest) godina dok njihovi novokomponovani moderni borci i zaštitnici toliko vaznih nacionalnih interesa uz pomoć Medjunarodne zajednice preko institucija sistema od kantonaknih preko entitetskih i državni potpuno bespotrebnih ministarstava iscrpljuju tom istom svom narodu preko raznih vrata poreza, doprinosa, obaveza, taksa i raznoraznih uvezenih bankovnih, mikrokreditnih kamatnih stopa i zadnje rezerve nacionalnog dohotka... O izvozu Bosanskog balvana i drugih prirodnih resursa kojima je bogata Bosna i Hercegovina da i ne govorimo...Sve ove manifetluke i malverzacije na štetu i Bosne i Hercegovine, a pogotovu njenih naroda novokomponovani Bosanski biznismeni pod parolom slobodnog tržiša roba i kapitala uz blagoslov novokomponovanih političkih ideologa, a pod plaštom zaštite svako svoga nacionalnog lopova u ime nacionalnog interesa, a vrlo često i udruženo pod izgovorom ,,ti meni, a ja ću tebi,, otvoreno se pljačka vlastita država od strane svih njeni domaći izdajnika koji su za mrvu vlasti i sopstveni interes izdali i sopstvenu državu i sopstveni narod....

                                Odgovor na postavljeno pitanje u naslovu ovog teksta je kod bosanskih naroda koji sve ovo vide, ali trpe zbog bojazni da nebude proglašen izdajnikom vlastite nacije od vlastitog svoga vodje koji je u svakom trenutku spreman nabiti takvu etiketu svakom svome sunarodnjaku i proglasiti ga narodnim neprijateljem prema davno isprobanim boljsevičkim metodama pronalaženja narodnih neprijatelja.... Kako prevazići taj strah i kako se osloboditi svojih izrabljivača u vlastitom nacionu narodi Bosne i Hercegovine moraju dati odgovor sami sebi ukoliko sami sebi zele dobro... Šta konkretno trebaju činiti Bosanski narodi i kako odgovor ću pokušati dati u narednom mom tekstu..

19.09.2007.

Sta je perspektiva Bosne i Hercegovine i Bosanaca i Hercegovaca u njihovoj zajedničkoj državi u skorijoj budućnosti?

 

                     Ako bi se neko usudio da se bavi u ovom vremenu prognozama šta je u skorijoj budućnosti perspektiva Bosne i Hercegovine i njenih naroda onda sa sigurnosti bi se moglo reci da Bosanci i Hercegovci nemaju svoju perspektivu niti se moze nazirati neka bolja buducnost u skorije vreme.. Perspektiva i budućnost ove zemlje je protektorat Medjunarodne zajednice jos dugo dugo vremena ukoliko Bosanski narodi ne primijene jedino moguće rješenje za svoju zajedničku državu.... Sto prije to bolje za sviju...

                        Ako analiziramo političke stranke koje imaju danas neki znacajan ugled ili uticaj na stanje u Bosni i Hercegovini nevidi se neka politička opcija koja je sposobna ili koja barem želi i može da Bosance i Hercegovce barem približi jedne drugima.. Nacionalne stranke koje su 90-tih dobile izbore na svojim tobože nacionalnim programima ne vredi ni spominjati da bi bilo sta mogle na tom planu uraditi... One to niti mogu niti hoće, ali još uvijek su značajan faktor u Bosni i Hercegovini... Svoj program uglavnom zasnivaju na platformi zaštite svojih naroda od onih drugih mada narodi već odavno jedni sa drugima i žive i rade... SNSD Milorada Dodika i SDP Zlatka Lagundžije uglavnom imaju svoje glasačko tijelo u Republici Srbskoj (SNSD) i u Federaciji (SDP) preciznije SNSD kod Srbskog naroda, a SDP kod Bošnjaka tako da se ni ove dvije značajne nazovi multinacionalne političke stranke nemogu ubrojiti u partije koje bi na Bosanskohercegovačkoj političkoj sceni mogle zadobiti neko značajno povjerenje biračkog tijela na cjelokupnom prostoru Bosne i Hercegovine, a kad bi i dobile izbore ove dvije političke opcije malo je vjerovatno da mogu, hoće i žele Bosnu i Hercegovinu kao državu kakva je jedino moguća...

                       Maratonski dogovori i pregovori takozvanih narodnih prestavnika o nekakvim izmjenama, dopunama, reformama policije i ostalim glupostima su samo gubljenje vremena za sviju... Svi imaju svoje minimume od kojih ni milimetra ne zele odstupati i tako se vrte u krug već 12 godina dok o nekim realnim rjesenjima niko, bar se tako vidi kad se posmatra sa strane i ne razmislja.. Napomenuo sam vec u svom ranijem članku da Srbi i Hrvati u velikoj većini bar prema tvrdnjama političkih ideologa koji sebe smatraju prestavnicima tih naroda Bosnu i Hercegovinu ne osjećaju kao svoju matičnu državu.. Vidi se to i na raznim manifestacijama gdje se okupljaju mase kao što su naprimjer nogometne/fudbalske utakmice... Naravno da mislim da je uzrok ponašanja raznih ekstremni grupa koje to sto rade u takvim manifestacijama odraz Bosanske stvarnosti prouzrokovane prije svega ratom koji se desio u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, ali i dobrim, mozda i odlučnim trenutnim dnevnopolitičkim dešavanjima u zemlji... Mislim da postoje dobro uvježbane ekstremne grupe koje jednostavno imaju zadatak da prave nered i na taj način produbljuju mržnju medju ionako nabrijanim narodima jednih na druge... Ove metode okupljanja i stvaranja ovakvih grupa su isprobane 90-tih godina kada se nacionalizmom rušio ionako sam od sebe srušeni Komunizam na ovim prostorima i to je izgleda sve što dobro znaju naši današnji politički ideolozi.... Njima svakako odgovara najbolje ovakvo stanje u državi i oni vrlo uspješno još uvijek vladaju svako sa svijim narodnim masma na svom dobro isprobanom programu zaštite i podrške svojih od onih drugih...

                  Naravno u Bosni i Hercegovini postoje jos uvijek oni koji ne pripadaju ni jednima, ni drugima a ni trećima ali oni nemaju svoje zaštitare i političke ideologe pa radije oni kad su u pitanju odlasci na fudbalske/nogometne utakmice radije sjede kod svojih kuca i utakmicu gledaju na svojim malim ekranima zgražajući se na sve što na tim utakmicama mogu vidjeti i naravno konstatuju da Bosna i Hercegovina na takav način nema perspektivu ni kao država ni kao nogometna ili neka druga reprezentacija... Ako je to sve tako a jeste logično se postavlja pitanje iz naslova ovoga teksta kuda to ide Bosna i Hercegovina i šta je perspektiva njenih naroda u skorijoj budućnosti... Na ovakav način te perspektive jednostavno nema niti se nazire svjetlo na karaju tunela koje bi dalo bar tračak nade... Ne pojavljuju se na Bosanskohercegovačkoj političkoj sceni ljudi koji bi makar pokusali Bosnu i hercegovinu napraviti državom koja bi bila garancija njenim ljudima za svijetliju budućnost... Svi se uglavnom od onih koji vode državu i odlučuju o njenom uredjenju slažu samo u jednom, da ovakvo stanje nije održivo, ali niko ne nudi rješenje koje bi bilo bez straha jedni od drugih prihvatljivo za sve....

                 Šta zaključiti? Ništa drugo osim da ovakvim političkim strukturam i ovakvim ljudima koji biraju upravo svoje političke ideologe samo zato što i oni drugi biraju svoje Bosna i Bosanci nemaju perspektivu... Nihova perspektiva je negdej daleko na zapadu ili negdje drugo gdje bi eventualno u miru čekali bolja vremena... A ko će osigurati ta bolja vremena ako svi napustimo ovu državu i čekamo da nam neko drugi kaže kako i šta je za nas najbolje... Gdje je onda nada u bolje danas, da sutra nebi bilo već kasno? Nada je u nama samima, ako želimo sami sebi dobro onda cemo svi zajedno odreći se svojih političkih idelala i krenuti nekim sasvikm drugim putem koji nas vodi u budućnost umjesto u proslost, a kako pokušaću dati odgovor u narednim tekstovima...

 

16.09.2007.

Mogu li Bosanski narodi zbog svog opstanka i zajedničkog života u državi koja Bosna i Hercegovina se zove smoći snage za oživljavanje nekad isprobane ideje brastva i jedinsta?

     Bosanci koji iskreno su patrioti svoje zemlje ukoliko vole svoju drzavu vise od svojih ideala, a ideali dolaze i prolaze, a zemlja ostaje moraju bez obzira na naciju povuci radikalne poteze kojima ce se odreci svojih nacionalnih vodja.

     Ako posmatramo realno stanje u Bosni i Hercegovini treba reci da u velikoj većini Srbi i Hrvati Bosnu i Hercegovinu ne dozivljavaju kao svoju domovinu, ali je dozivljavaju kao svoj zavicaj. Nasuprot ovoj činjenici Bosnjaci vide istu tu Bosnu i Hercegovinu i kao svoju jedinu domovinu i kao svoj zavičaj.

     Nakon raspada Jugoslavije i krvavog rata koji se desio posebno u Bosni i Hercegovini u kojem je ratovao svako sa svakim Bosna i Hercegovina je danas drzava sa dva entiteta i deset kantona koja se odrzava pod protektoratom Medjunarodne zajednice. Dejtonski sporazum koji je ukinuo Ustav Republike Bosne i Hercegovine i koji je ukinuo republiku kao oblik organizovanja drzave potpisali su takozvani prestavnici sva tri naroda i presjednici susjednih drzava Srbije i Hrvatske koje svojim potpisima zvanicno priznaju Bosnu i Hercegovinu u njenim Avnojskim granicama i garantuju njenu cjelovitost.

     Šta imamo danas od te cjelovitosti uglavnom je poznato pa se na tome nebi zadrzavao.. Ako posmatramo Bosnu i Hercegovinu kao jednu cjelinu ona je sve više nego što je država njenih građana.. Takozvano troglavo presjedništvo države na sve više liči nego na ono kako se naziva..Svaki od tri konstitutivna naroda svoga prestavnika dozivljava kao svoga presjednika bez obzira jeli se on nalazi na poziciji presjedavajuceg države ili je samo član presjedništva..        Trenutno imamo situaciju da Hrvati kao konstitutivni narod se osjećaju ugroženima jer navodno nisu izabrali Željka Komšića da ih prestavlja u državnom presjedništvu... Ako Hrvati ne dozivljavaju Željka Komšića kao svoga presjedavajućeg državnog presjedništva možete misliti onda kako doživljavaju Harisa Silajđžića ili Nebojšu Radmanovića kojeg usput rečeno nemaju ni priliku da biraju.

     Bosna i Hercegovina kao ravnopravna republika u SFRJ nije bila nista drugo nego što je danas svojim Ustavnim uređenjem.. Bila je isto država ili republika tri ravnopravna naroda (Srba, Hrvata i Muslimana) koji su bili prema tadašnjem Ustavu koji je nametnuo Josip Broz ravnopravni na cijelom njenom prostoru. Danas imamo Bosnu i Hercegovinu u kojoj su ti isti narodi ravnopravni na cijelom njenom prostoru prema Ustavu koji je nametnuo Visoki prestavnik nakon što se ti narodi nisu oko tog člana Ustava mogli dogovoriti. Kakva je tu sad razlika? Nametnut Ustav u SR BiH s tim što su (bar tako je pisalo u odlukama AVNOJ-a 1943 godine) se prestavnici tih naroda tada dogovorili da žele i hoće da žive u ravnopravnoj SR Bosni i Hercegovini kao ravnopravni narodi, a sada je taj Ustav nametnuo Visoki prestavnik bez pristanka bilo kojeg od ova tri ravnopravna naroda...

      Bosna i Hercegovina je kroz čitavu njenu povijest bila slozena i jedinstvena drzava u odnosu na svoje okruzenje, a po samom sastavu svoga stanovnistva bila je uvijek slobodno se moze reci osporavana sa svih strana, a narocito je to osporavanje dolazilo od strane samog njenog okruzenja, ali i pored vjecitog osporavanja i ataka na njen teritorij i njene narode uspijevala je da se odrzi kao poseban teritorij uglavnom uvijek pod nekom vrstom uticaja i sa istoka i sa zapada..

      Danas imamo istu situaciju kad je u pitanju Bosna i Hercegovina kad njeni narodi koji zive u Bosni i Hercegovini istu tu drzavu ne smatraju svojom domovinom ali je smatraju svojim zavicajem.. Kakva je razlika izmedju domovine i zavičaja? Mozda je to velika razlika mozda i nije nikakva...

Velika je u tome sto se uvijek covjek kao ljudsko bice vise emotivno veze za Zavicaj a manje za donovinu...U zavicaju su svi korijeni i porijeklo jednog covjeka.. U zavicaju je covjek rodjen, a  gdje se čovjek rodio prirodno najvise voli da zivi ili bar kad čovjek dodje u fazu svoje završne faze života želi da svoj život okonča u svom zavičaju.. Za zavicaj nas vežu lijepe uspomene iz djetinjstva, iz nase proslosti pa ma kakva ona bila... Drzave nastaju i nestaju ali teritorija ostaje na svom mjestu, niko nikada nije sa sobom odnio dio svog zavicaja ako je promijenio domovinu ili drzavu. Svoj zavicaj je odnio u svom srcu i ma gdje bio javlja se nostalgija za zavicajem u nekom obliku...

        Danas imamo situaciju da mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine svih nacija raseljeni ili unutar same Bosne i Hercegovine ili van njenih granica... Znatan broj Srba je iz raznih razloga se nasao u svojoj matici Srbiji, Hrvata u Hrvatskoj bjezeci u jeku ratnih sukoba u samoj Bosni i Hercegovini.. Postavlja se logicno pitanje: Jesu li ti ljudi u Hrvatskoj i Srbiji samo zato sto se zovu Hrvati ili Srbi konacno se skrasili u svojoj domovini..Mozda neki i jesu nasli domovinu i ne zele nikad da se vrate u Bosnu i Hercegovinu, ali zavicaj nisu nasli to je sigurno. Dugo ce i njihovi potomci nositi to ruzno ime koje se zove ,,izbjeglica,, (covjek koji od necega bjezi). Jeli stvarno vredno nositi to ime ,,izbjeglica,, da bi bio pravi Srbin ili pravi Hrvat.. jeli onaj Srbin ili Hrvat koji dodje iz Bosne i Hercegovine u Srbiju ili Hrvatsku vise Hrvat ili Srbin od onoga koji je ostao u svojoj domovini Bosni i Hercegovini..Pitanja su ovo na kja je tesko dati pravi odgovor...

        Raseljeni su Bosanski narodi i po cijelom svijetu gdje nisu nasli ni domovinu ni zavicaj.. Sta za te ljude reci.. Bosnjaci koji su bez sumnje fizicki najvise stradali u bratoubilackom ratu (tako se slobodno moze nazvati rat u BiH) nemaju drugu domovinu osim Bosne i Hercegovine i prinudjeni su da se kad tad vrate u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali ne svi i u svoj zavicaj.. Mnogi se nikada nece vratiti tamo odakle su izbjegli to je sad izvjesno, ne samo Bosnjaci nego i Srbi i Hrvati...Politika nacionalizma i sovinizma odradila je svoj posao profesionalno.. Razdvojila je komsije, kumove, drugove, brakove, bracu, zavadila ih i sad nesmetano njima vlada onako kako njoj to odgovara...Hoce li ovu cinjenicu Bosanskohercegovacki narodi ikada svatiti? Mozda jednoga dana i hoce? Hoce li svatiti da je njima puno lakse vladati kad su i oni sami kao narodi koji su osudjeni da zive jedni sa drugima ili jedni pored drugih razjedinjeni?

         Nije prvi put da se u Bosni i Hercegovini rjesavaju nerijeseni racuni negdje daleko od Bosne i Bosanaca a da pritom stradaju najvise Bosna i Bosanci.Ako se vratimo u nasu skoriju Istoriju Prvi i drugi svjetski rat u Jugoslaviji gotovo sve neprijateljske ofanzive odigrale su se upravo u Bosni i Hecegovini.. Sporazumom Cvetković-Macek 1939 godine pred sami službeni pocetak drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila zbrisana sa geografske karte...

 Izbijanjem drugog sjetskog rata sporazum Cvetković-Maček nije nikada zaživio tako da je Bosna i Hercegovina vratila se iz svoje kliničke smrti zajedno sa Jugoslavijom kad partizanski pokret sa poznatom idejom brastva i jedinstva zavrsava rat na strani saveznika kao jedina oruzana sila koja se borila protiv Fašističke Njemačke u Jugoslaviji...

        U teskim uslovima 1941 godine kada Hitlerova Njemačka okupira Jugoslaviju a njena Vlada na čelu sa Kraljem potpisuje sramni Trojni pakt i kapitulaciju svoje zemlje uspostavlja se Nezavisna drzava Hrvatska u ciji sastav ulazi formalno i Bosna i Hercegovina.Ustaski pokret na celu sa Antom Pavelićem masovno u svoje redove mobilizira Hrvate i Muslimane, a u Srbiji general Kraljevske vojske Draza Mihajlović na ravnoj gori osniva četnički pokret u koji mobilizira Srbe i dio Muslimana u Istočnoj Bosni.. I jedan i drugi pokret saradjuje sa okupatorom Pavelić otvoreno, a Mihajlović prikriveno pod parolom da jos nije vreme za borbu...Komunistička partija na čelu sa Josipom Brozom Titom u tim teskim vremenima osniva partizanski pokret koji otvoreno jedini ne priznaje kapitulaciju svoje zemlje...U partizanski pokret masovno se javljaju Bosanski Srbi pretezno iz Bosanske Krajine sa ciljem odbrane Srbskog naroda od Ustaskog pokreta u proglasenoj  Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj.. U partizanski pokret se javljaju i Hrvati i Muslimani ali u znatno manjem broju u odnosu na Srbe.. Zbog ionako zategnuti medjunacionalnih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji u samom partizanskom pokretu te 1941 godine javlja se nepovjerenje Srba prema Hrvatima i Muslimanima partizanima..Vrlo tesko je bilo stvoriti to povjerenje tako da su se partizani Hrvati i Muslimani prvo morali dokazati da se zele boriti i protiv Ustasa u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj isto kao i protiv stranog okupatora... S druge strane vrlo tesko je bilo ubijediti partizane Srbe da se jednako trebaju boriti protiv Četnika Draže Mihajlovića kao i protiv starnog okupatora...Tada se te 1941 godine u partizanskom pokretu upravo u Bosni i Hercegovini u Bosanskoj krajini javlja ideja brastva i jedinstva svih Jugoslovenskih naroda.. Tada se doslo na logičnu ideju da svako među svojim narodom propagira tu ideju i da se samo tako zbratimljeni svi Jugoslovenski narodi mogu izboriti za svoju jedinstvenu slobodu protiv stranog okupatora i da su Ustase i Četnici saradnici okupatora i da se i protiv njih treba boriti... 

        Ako se stvarno vratimo u Istoriju tih teski vremena za sve Jugoslovenske narode a naročito za Srbe, Hrvate i Muslimane u Bosanskoj krajini medju kojima je ionako nacionalna netrpeljivost vec postojala u Kraljevini Jugoslaviji, a strani okupator je to vrlo dobro znao pa je primijenio dobro isprobanu taktiku ,,zavadi pa vladaj,, nije tesko zaključiti da je samo ideja bratstva i jedinastva i svijest tadasnjih komunista sa Titom na čelu u to vreme mogla se suprostaviti takvoj politici okupatora zajedno sa domacim izdajnicima...U samom zacetku stvaranja brastva i jedinstva daleko najbrojniji Srbi su morali biti tolerantni prema Hrvatima i Muslimanima, a s druge strane Muslimani i Hrvati su morali da se dokazuju da su odani partizanskom pokretu sto je i razumljivo kad se to sve sad posmatra sa ove distance...Nakon neprijateljske ofanzive na Kozari u kojoj je osnovni cilj okupatora bio razbiti i unistiti partizanski pokret u samom njegovom nastajanju jeste u dobroj mjeri uzdrmao partizanski pokret u Bosanskoj Krajini kako to u svojim memoarima opisuje Osman Karabegović, ali je nakon neuspjelog neprijateljskog plana još više učvrstio partizanski pokret i ideju brastva i jedinstva.. Nakon nevidjene herojske borbe i otpora naroda na Kozari u partizane su se počeli sve više javljeti i vidjeniji Hrvati i Muslimani, a i Srbi iz okoline Banja Luke gdje je djelovao dosta jak četnički pokret sa najjačim uporištem na Manjači.. Nakon iznenadjujuće brzog opravka i konsolidovanja partizanskih jedinica iz Bosanske Krajine upućen je zahtjev Vrhovnom štabu NOP Jugoslavije da se ide u oslobadjanje Bihaća najvećeg neprijateljskog uporišta i dijelova Bosanske Krajine... Nakon temeljitih priprema za samo dva dana od o4 do 06 novembra zbratimljeni partizani oslobadjaju grad Bihać i veliki dio Bosanske Krajine Korduna i Banije... Posebno nakon ove odlučujuće akcije partizanski jedinica u partizanske redove masovno se dobrovoljno javljaju svi narodi i Srbi i Hrvati i Muslimani, a nakon ove uspjesne operacije Vrhovno političko partizansko vodstvo stvara najvecu slobodnu teritiriju u tada porobljenoj Evropi koju proglasava Bihaćkom Republikom a koju je i okupator priznao kao partizansku drzavu..

            Zasto ovim kratkim crtama opisujem sve ovo sta se desavalo u vreme okupacije od strane Hitlerove Njemačke? Zato što bi mozda tada i Kraljevina Jugoslavija bila unistena ili podijeljena izmedju Srbije i Hrvatske da nije bilo strane okupacije... Posmatrajuci sad sa ove distance Kraljevina Jugoslavija je bila na tom putu a najjači dokaz je sporazum Cvetković-Maček koji nikada nije sproveden u djelo, nikada kao takav nije zaživio. Da nije bilo strane okupacije tada bi vrlo vjerovatno Bosna i Hercegovina bila podijeljena izmedju Hrvatske i Srbije da ostale narode koji su cinili Kraljevinu Jugoslaviju (Muslimane, Makedonce, Crnogorce) nebi niko nista pitao..

         Ovi narodi bi vrlo vjerovatno bili asimilirani pod uticajem vecinskog naroda ovisno u kom dijelu Jugoslavije bi se tada nasli ili bi bili svedeni na vjerske skupine. Doslo bi mozda do sukoba Hrvata i Srba na dijelu koji bi tim sporazumom pripao Hrvatskoj ili bi doslo do takozvanog humanog preselenja naroda... Takva ideja nije nikada nestala a u zadnjem nasem bratoubilackom ratu skoro je i ostvarena.. Srbi su protjerani sa Korduna, Banije i Like slobodan sam reći i tvrditi uz prećutan dogovor Slobodana Miloševića i Franje Tudjmana, Hrvata više nema u Bosanskoj posavini, ali ih zato ima u Drvaru, Bosanskom Grahovu i Glamoču gdje ih nikad nije bilo.. Samoproglasena Srbska Krajina je naseljena sa nesto Hrvata koje je uz blagoslov Franje Tudjmana protjerala politika Slobodana Miloševića i Bosanskog izdajnika Radovana Karađžića i Mate Bobana... Bosna i Hercegovina je ipak preživjela zahvaljujući neviđenom otporu njenog naroda u velikoj većini Bošnjaka i nesmije se zaboraviti i uz pomoć Međunarodne zajednice koja i danas održava Bosnu i Hercegovinu u njenim Avnojevskim granicama.. Kako god posmatramo danas tu situaciju devedesetih godina dolazimo do zaključka da su svi izgubili raspadom SFRJ pa čak i Slovenci.. Slovencima je potrebno Jugoslovensko tržište kako zbog uvoza sirovina iz Srbije i Bosne i Hercegovine tako i izvoza gotovoh proizvoda na to tržište... I Šta se to promijenilo? Ništa osim što sada jedni i drugi plaćaju carinu... Hrvatski Srbi imaju pravo povratka u Hrvatsku pod pritiskom Medjunarodne zajednice i to je veliki problem Hrvatske države koji nikada nemože u potpunosti riješiti... Srbija ima izbjegle Krajišnike u Srbiji i Vojvodini koji nikako da se snadju i hoće kuci nazad u Krajinu i Bosnu... Bosna i Hercegovina nije podijeljena izmedju Srbije i Hrvatske, preživjela je i ovoga puta, ali je unutar same Bosne i Hercegovine podijeljena nema kako nije.. Ne samo na Dva entiteta i deset kantona nego puno puno više, ali čvrsta odluka je Medjunarodne zajednice da Bosna i Hercegovina mora ostati u svojim Medjunarodno priznatim granicama pod svaku cijenu, a unutar Bosne mogu njeni narodi da se glodju i reže jedni na druge koliko im volja.. Ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini odgovara jedino novokomponovanim Bosanskim ideolozima i raznim domaćim lupežima koji se kunu u svoj narod, a upravo na muci upravo svoga naroda grade karijeru i stiču basnoslovna bogatstva varajući i narod i državu...

               Mogu li narodi Bosne i Hercegovine poslije svega što se desilo u toj napaćenoj zemlji smoći snagu da zajedno grade svoju zajedničku državu i kako je to realno moguće pročitajte u narednim postovima u kojima ću pokušati dati odgovor na to važno pitanje za sve nas...

 

        
15.09.2007.

Bratstvo i jedinstvo spas za Bosance

Mogu li Bosanski narodi zbog svog opstanka i zajedničkog života u državi koja Bosna i Hercegovina se zove smoći snage za oživljavanje nekad isprobane ideje brastva i jedinsta?

        Sta je perspektiva Bosne i Hercegovine i Bosanaca i Hercegovaca u njihovoj zajedničkoj državi u skorijoj budućnosti?

        Imaju li Bosanci i Hercegovci snage i volje da žive zajedno u slozi jedni sa drugima ili o tome niko ne razmišlja u Bosni i Hercegovini?

        KO, kome i šta mora oprostiti u Bosni i Hercegovini za svoje dobro?

        Čija je Bosna i kome je ona potrebna?

 

  Pitanja su ovo na koja niko za sad u Bosni i Hercegovini

i ne pokušava dati odgovor, ako odgovor

 uopšte postoji na ova složena pitanja

 poslije svega što se u Bosni i Hercegovini

desilo u našoj skorijoj prošlosti.

U nekoliko nastavaka moja malenkost ce pokusati dati odgovor na ova osjetljiva pitanja

 

 

 

 

    

Antifasisticko Vjece narodnog oslobodjenja Jugoslavije Kumrovec 2007

Novi partizanski pokret
<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

Ja nemam drugu domovinu, a nemate ni VI
Dragi posjetioci!
Vjerujem da i Vi, barem velika vecina Vas nema drugu domovinu osim Bosne i Hercegovine..
Čovjek možda može negdje u bijelom svijetu da nadje novu domovinu, ali novi zavičaj nikada niko nigdje nije našao...
U Bosni i Hercegovini nema nista posebno sto nema negdje na drugom mjestu u nekoj drugoj domovini...
Ali nema nigdje Bosne to je sigurno..
Zato Bosanski čovjek ku kod hodio poželi bar da umre u Bosni pa makar mu nakon njegove smrti i mezar raskopali...
Lažu svi koji kažu da ima igdje na svijetu života kao u Bosni...
Negdje u svijetu se sigurno bolje živi, ali da ima života kao u Bosni laže ko god kaže...
Zato ko god u Bosnu dodje i okusi Bosanske sarme ili Baklave taj iz Bosne ne ide nikad ili ako i ode umre žaleći za životom u Bosni...
Zato Bosnu svi hoce za sebe i samo za sebe, ali Bosna je takva da nemoze biti ni samo tvoja ni samo moja ako nije i moja i tvoja...
Neće ta Bosna da trpi tutora jednoga i nikad ga nije trpila, zato se za nju uvijek biju i tuku a nevide da im ta Bosna svima pruža prijateljsku ruku...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19027

Powered by Blogger.ba